U ponedjeljak u ranim jutarnjim satima osmero planinara krenulo je na put prema Gorskom kotaru. Naš vozač uspješno nas je dovezao do željenog cilja u Tuku do planinarskog doma Bijele Stijene. Uzimamo stvari i smještamo se u sobe. Nakon kratkog predaha uzimamo stvari i krećemo na naš prvi cilj Bitoraj KT HPO 1386 m. Vrh Bitoraja je skupina stijena koje strše iznad šumske vegetacije koja prekriva cijelu planinu. Vrh mu je jedini vidikovac. Dolazimo na početnu točku hodanja Vrata – planinarsko sklonište Bitorajka . Put je ugodan šumskom cestom te oštriji uspon kroz šumu koja je puna medvjeđeg luka ( siremuša ) i naših dvoje odustaju od uspona i polako se vraćaju natrag. Nas šestero nastavljamo put i stižemo do pl. skloništa Bitorajka . Od skloništa do vrha stižemo za desetak minuta. Vrh je kamenit i sa njega se otvaraju lijepi vidici. Nažalost u tome smo kratko uživali zbog rojeva sitnih mušica te se slikamo i vraćamo do skloništa. Tu smo imali pauzu za odmor i druženje sa troje planinara iz Zagreba. Vraćamo se do početne točke i našeg kombija. Odlazimo u mjesto Ravno do početne točke na Zgradarski vrh KT HPO 1187 m. Staza kreće od planinarskog doma Vagabundina koliba (864 m) , to je zapravo restorančić s ukusnom kuhinjom i sobama u kojem se mogu prenoćiti i planinari. Dvoje planinar ostaju kod kolibe , a ostali idemo šumskim putem i laganim uspon. Nakon izlaska iz šume slijedi nam strmi uspon do vrha. Jedna osoba odustaje od strmog uspona i polako se vraća natrag , a mi ostali smo savladali strminu i stigli na vrh. Slijedi slikanje, udaranje žiga u dnevnik i povratak natrag do kolibe. Mali odmor uz kavu te vraćamo se u Tuk. Umorni stižemo u dom, slijedi nam tuširanje , večera i dogovor za sutrašnji dan.
U utorak ujutro nakon kave i doručka krećemo u mjesto Ravno i kod planinarske kolibe Vagabondo šumskim putem do početne točke na Viševicu KT HPO 1428m. Jedna nam osoba ostaje u domu i uživa u obilasku mjesta Tuk. Viševica je stožastog oblika i iznad brojnih vrhova u okolici ističe visinom i izgledom. Padine ispod vrha su strme i šumovite, a sam vrh je gol te se vidici otvaraju na sve strane. Planinari Viševicu rjeđe posjećuju jer su svi prilazi razmjerno strmi i dugi. Put nas je vodio markiranom planinarskom stazom kroz bukovu šumu , malo oštrije uz brdo. Jedna osoba odustaje od te strmine i lagano se vraća natrag. Mi nastavljamo dalje tim strmim putem do vrha sa kojeg nam se pruža pogled na sve strane. Pravimo pauzu, slikamo se , udaranje žiga u dnevnik i slijedi nam povratak istim putem. Na povratku dolje u šumi odmara se i čeka nas naš član te se svi zajedno vraćamo do kombija. Odlazimo do mjesta Lič do početne točke na vrh Medviđek KT HPO 1027 m. Uspon ide kroz šumu te izlazimo na travnatu padinu punu cvijeća, a ispred nas je kameni vrh Medviđak. Na travnatoj padini ostaje jedan član, a mi nastavljamo put dalje po kamenu četveronoške. Još jedan član odustaje i vraća se natrag. Kamene gromade treba savladati i naći dobro uporište no nije uvijek lako i moja malenkost odustaje od tog vršnog dijela , a njih četvero penju dalje. Slikam ih i vraćam se prema travnatoj padini gdje odmaramo svi troje do povratka naših sa vrha. Vraćaju se sa vrha , slikam ih i oni nam se pridružuju . nakon toga slijedi nam povratak istim putem do kombija i tražimo početnu točku za Kobiljak KT HPO 1119 m. Pronalazimo početnu točku i krećemo šumski putem laganim usponom te ulazimo u šumu prateći planinarsku markaciju. Uspon je konstantan, šuma je punu razasutih kamenih stijena koje su dobrim dijelom odrasle mahovinom. Dva člana odustaju i lagano se vraćaju natrag, a mi nastavljamo dalje. Izlazimo na malu travnatu padinu i slijedi nam uspon po stijenama četveronoške . Vršni dio Kobiljaka je bilo lakši za ispenjati od prethodnog i nas petero stiže navrh. Slijedi standardni ritual na vrhu i povratak istim putem natrag do kombija. Odlazimo u obilazak jezera Lepenica te povratak u Tuk. Slijedi nam tuširanje, večera i dogovor za sutrašnji dan.
U srijedu ujutro nakon kave i doručka, sve stvari spremamo i slažemo u kombi, pozdravljamo se sa domarom i odlazimo dalje. Odlazimo u napušteni zaselak Kamenjek , a glavni orijentir je gostionica uz cestu i nedaleko je proširenje za parking i putokaz za Kamenjak KT HPO 837 m. Dvije osobe ostaju kod kombija, a mi idemo kroz šumu dobno markiranim putem . Dolazimo do građene staze koja vodi kroz visoku makiju i puno visibaba sa obje strane staze. Staza je dobro označena i uspinjući se po se serpentinama vodi do samog vrha. Jedan član odustaje i lagano se vraća natrag. Na vršnom dijeli nema makije , a bura puše i nimalo nam nije ugodno. Jedan hrabri član ide sam na vrh , a mi smo sjeli da nas ne odnese i čekali ga. Ubrzo se vratio i svi sretni se vraćamo natrag do kombija.
Usput smo stali i vidjeli jezero Lokve. Idemo prema Ravnoj Gori na lako dostupan vrh Javorova kosa KT HPO 1015 m. Javorova kosa je lijep vrh sa kojega nema vidika. Nedaleko od vrha je planinarska kuća „Javorova kosa“ lijepo uređena brvnara Pet minuta hoda od vidikovca otvara nam se panorama Ravne Gore. Javorova kosa je poznata po svojim izvorima, a jedan od njih se od davnina posebno posjećuje i veliča jer stara predaja kaže da je ljekovit za oči. Izvor se zove "Božji studenac".
U ranim večernjim satima stižemo doma da bi na vrijeme vratili gradski kombi.
Zahvaljujemo se Zajednici športskih udruga grada Belišća na ustupljenom kombi vozilu za obilazak Gorskog kotara.
Tekst: Mila Andrić